субота, 21. април 2012.

STANI , MALI ČOVEČE!

Ljubav je uvek velika, bez granica ali ljudi često toga nisu svesni, pa postavljaju granice...Veličina ljubavi zavisi od onih koji je dele . Ljudi ljubav čine velikom ili malom...u zavisnosti od toga koliko su i sami mali ili, veliki...
- Stani, mali čoveče, da , ti, što ideš okolo i pričaš kako ti ljubav nije važna i kako su samo pare važne...da te pitam, a kako ti "praviš" te pare ako svoj posao radiš bez ljubavi? Verovatno ti ide teško , u stalnoj strepnji i pod teretom bremena tog tvog velikog JOŠ ovo i JOŠ ono ! Alo, ovde Zemlja, puna trave, cveća i šume....a , ne , neću te podsećati na šumu jer i nju ćes iskrčiti da bi napunio džepove...briga tebe  za disanje, pa ti odavno već ne znaš da dišeš ugušen pustim željama svojih džepova. Postoji lakši način mali čoveče, oslobodi se gorčine u svom stomaku da bi preživeli leptirići, glasnici ljubavi. Oseti slatki nemir, oslobodi dušu iz nametnutog joj kaveza i počni da Voliš! Za početak dovoljno je da zavoliš svoj posao, a onda polako kad prvi osmeh prekrije tvoje lice pojaviće se  i pravi prijatelji a, ne ovi koji te cede kao limun i iza leđa ti se smeju...doduše nisi ni ti bolji od njih...cedite se uzajamno . Mali čoveče, pogledaj Velikog čoveka, ispunjenog ljubavlju, čoveka koji je odavno izvadio glavu iz peska .

Нема коментара:

Постави коментар